Rad problematizira urbani prostor u kojem je autorica provela nekoliko godina umjetničkog obrazovanja. Umjetnička akademija u Osijeku smještena je na prostoru bivše vojarne. Propitujući mjesto i vrijeme, povučena je paralela između tih dviju institucija. Prizori blijedih tragova militarizma te napuštenih objekata, stapaju se sa sadašnjim slikama istog prostora. Bilježeći atmosferu mjesta, postavlja se pitanje snage prolaznosti vremena, sjećanja i podsvijesti. Usporedba je ovo militarističkog i edukacijskog sustava. Usprkos prostornoj transformaciji i proteklim godinama, "topovsko meso" tretira se na sličan način...