Autorica drži glavu zakopanu u pijesak. Ne obraćajući pažnju na posjetitelje poznate crnogorske plaže, autorica sebe stavlja u poziciju osobe koja ne percipira svijet oko sebe. Pritom svjesno bira ignorirati svijet oko sebe te odbija misliti o neugodnoj situaciji kojom je okružena. Odmak od svakodnevice, kontrole i očiju drugih ima u cilju njegovati čovjekovu potrebu za bijegom od neprirodnog ustroja stvari, banalnosti i dehumanizacije. Istraživanjem dodirnih točaka između performansa i fotografije, u kontekstu ovog apsurdnog čina u danoj realnosti, autorica upozorava na ono što smo nasilno uklonili iz vlastite memorije i ispred čega zatvaramo oči.